subota, 25. studenoga 2017.

EA je kriv koliko i kupci njihovih (mikro)igara







Bila mi je ideja isprva drugačije napisati ovu kolumnu. 

Popisati one velebne primjere najbezobraznijih oblika mikrotransakcija ili recimo proklinjati Bethesdu jer je u Oblivionu željela na račun brojnih konja okititi svojeg virtualnog konja. 

Možda se čak i narugati vrlim analitičarima koji pričaju kako su igre još uvijek vrlo jeftin oblik zabave, kada se sve svede na broj sati provedenih uz igru, podijeljeno s cijenom igre (kao da je ikome žao 400-ak kn s kojima je plaćeno 10-ak neprocjenjivih sati The Last of Usa).

Iako je popularno pronaći svoje omiljeno žrtveno janje i istome opaliti downvote na Redditu jer eto, svi to rade, treba priznati samom sebi kako je u razvodu braka uvijek dvoje krivo.


Death Rally - moderna reinkarnacija stare formule koja samo na trenutke funkcionira



Death Rally bila je jedna od onih igara uz koje sam odrastao. 

U vremenima dok su žarili i palili hollywoodski akcijski filmovi s najvećim facama ikada, igra u kojoj se utrkuješ i pritom iz tzv. šesterocijevke pucaš po protivnicima... ma, za mladu osobu željne piksel makljaže u limenkama, Death Rally bio najbolja stvar ikad. 

Posebice kada bi utrka završila tako da jedini živ dođeš do cilja. :)

Ovaj remaster (reboot ili spiritualni nastavak?) kojeg još jednom potpisuje legendarni Remedy (tvorac Max Paynea, Alan Wakea i Quantum Brakea) hvata samo djelić tog šarma.