Death Rally bila je jedna od onih igara uz koje sam odrastao.
U vremenima dok su žarili i palili hollywoodski akcijski filmovi s najvećim facama ikada, igra u kojoj se utrkuješ i pritom iz tzv. šesterocijevke pucaš po protivnicima... ma, za mladu osobu željne piksel makljaže u limenkama, Death Rally bio najbolja stvar ikad.
Posebice kada bi utrka završila tako da jedini živ dođeš do cilja. :)
Ovaj remaster (reboot ili spiritualni nastavak?) kojeg još jednom potpisuje legendarni Remedy (tvorac Max Paynea, Alan Wakea i Quantum Brakea) hvata samo djelić tog šarma.
Iako mu se ne mogu osporiti (na trenutke) prilično zabavne i napete utrke, cijeli dojam prilično kvari nemaštovit dizajn trkaćih dionica.
Pod "nemaštovit" mislim na to da osim što su sve staze strukturalno identične (tu i tamo je drugačiji raspored jačih zavoja), iste najviše pate od manjka bilo kakve dinamične destrukcije koja bi kod igre u kojoj se s oružjima puca po drugim automobilima, sigurno izuzetno doprinijela napetosti samih utrka.
OK, originalni Death Rally nije imao takve stvari, no danas s računalima kakve ljudi u prosjeku imaju, nije nikakav problem stvari malo začiniti, a da se pritom za 60 FPS-a ne traži GTX 1080Ti.
Automobili su također veliki meh - osim što djeluju poput dječjih igračaka, nemoguće je pronaći neke poveznice sa stvarnim svijetom. Ne očekujem naravno da vozim prepoznatljiv BMW M3 s dva miniguna, no barem neke osnovne dizajnerske crte današnjih automobila sigurno bi doprinijele boljoj imerziji.
Vrijedi još istaknuti kako je u odnosu na original dosta izmijenjen sustav napredovanja. U suštini, umjesto kupnje jačih vozila kešom, treba samo skupljati dijelove uništenih protivnika kako bi se isti otključali. Pokemon mantra "moraš skupiti sve" zahvatila je nažalost i Death Rally. (srećom, nema loot boxova ;) )
Dok otključavanje nečega nije problem sam po sebi, s takvim pristupom favorizira se jedino vrlo destruktivan tip igranja što u konačnici znači da je broj taktika za pobjedonosan završetak utrke dosta smanjen.
Broj različitih staza također ne briljira - kako se u karijeri vozi dosta kratkih utrka trajanja svega 2-3 minute, iste se vrlo često ponavljaju pa se relativno brzo može javiti osjećaj zasićenja. Da je ovo simulacija vožnje, mogao bi reći kako je možda OK znati svaki zavoj napamet, no u arkadnoj jurilici s gomilom napucavanja to baš nije neki benefit.
Propušten je potencijal i po pitanju konkretnijeg storytellinga - u redu, u Death Rallyju to ne mora biti najbitnija stvar na planeti, no svega 3 stripovske animacije!? Come on Remedy, znamo da ti to možeš bolje.
No, da ne ispadnem previše negativan, igra je bez obzira na sve prilično zabavna za vožnju!
Težine su fino skalirane i kada se prihvati činjenica da oružje treba ponekad koristiti i za razbijanje kutija kako bi se ulovio prijeko potreban nitro boost, par sati zabave nakon posla mislim da mogu svima garantirati.
Tako da u suštini ide nekakva (70+ razred) preporuka, pod uvjetom da si spreman/na prihvatiti sve navedene kompromise.
Platforme: igru možeš pronaći na Steamu.
Hardverska zahtjevnost: letit će i na starom laptopu
Nema komentara:
Objavi komentar